Istorija parada ponosa u Srbiji počela je krvavo. U danu kada je taj skup prvi put trebalo da se održi, 2001. godine, na ulicama Beograda kao da se vodio rat. Desničari i navijačke grupe napadale su i prebijale koga su stigle, svakog ko im je izgledao “sumnjivo”. Sukobili su se i sa, tada nepripremljenom, malobrojnom policijom.
Usledila je decenija pokušaja organizovanja skupa protiv kojeg su i dalje tradicionalno i snažno bili navijači, desničarske organizacije i Srpska pravoslavna crkva. Država je sve to nemoćno posmatrala i iz godine u godinu protivustavno zabranjivala Paradu ponosa, dok je Evropskoj uniji obećavala da će biti bezbedno mesto za sve, pa i za LGBTI+ ljude.
Iako je od 2001. do 2013. menjala zakone i donosila nove kojima život LGBTI+ osoba jeste postajao bolji, iza bezbednog organizovanja Parade ponosa država je stala tek 2014. godine. Te godine na vanrednim parlamentarnim izborima apsolutnu pobedu odnosi Srpska napredna stranka Aleksandra Vučića.
Od tada do 2021. godine, svakog septembra, je pod zastavom u duginim bojama ulicama Beograda bezbedno šetalo nekoliko hiljada ljudi. Evropa je čak 2019. godine pomislila da je Beograd spreman za veći zalogaj – za Evroprajd.
Gde su odjednom nestali navijači i desničari? Da li se, bez obzira na to ko je na vlasti, drže na uzici i puštaju po potrebi?
Posustaje li danas država pod pritiskom protestnih litija, kada ponovo najavljuje zabranjivanje tog skupa i zašto spominje Kosovo kao razlog za otkazivanje Evroprajda?
Pogledajte u specijalnoj emisiji o istoriji prajdova u Srbiji “Kako deci da objasnim?”.
Nedelja, 11. septembar, u 20 časova.
Autorka Vanja Đurić.
